Hrvatske poslovice

Ako si krojio sad si dokrojio.
Ako je gol, ostaje ipak sokol.
Ako kuda izgori, dug na odžak tvori.
Ako je med i sladak, ne valja prste ugrizati.
Ako je moguće – živi sa svima u slozi i ljubavi. Ne živi s nikim u svađi.

hrvatske izreke

Batina ima dva kraja.
Batina je iz raja izašla.
Besposlen pop i jariće krsti.
Bez muke nema nauke.
Bog je prvo sebi bradu stvorio.
Bolje grob, nego rob.
Bolje ikad nego nikad.
Bolje spriječiti, nego liječiti.
Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani.
Blago onom koji ima prijatelje, teško onome koji ih treba.
Bolje je prijatelje čuvati nego stvarati.
Bolja je istina koja škodi, nego laž koja godi.
Baci dobro niz vodu, naći ćeš ga uz vodu.
Baba babi grebla lan, da joj prođe dan.
Bez alata nema zanata.
Bez narodne slobode, kao riba bez vode.
Biber je zrno maleno, al se pred gospodu meće.
Bio u Rimu, a nije Pape vidio.
Bolje je pošteno umrijeti, nego sramotno živjeti.
Bolje je zdravom u sirotinji, nego li bogatom u bolesti.
Brat bratu, a Bog svima.
Blago ruci, koja je vrijedna.
Bolje vide dva oka, nego jedno.
Bez zdravlja nema bogatstva.

Čovjek je čovjeku vuk.
Čovjek snuje, Bog određuje.
Čime se pametan stidi, time se budala ponosi.

Daleko od očiju, daleko od srca.
Djeca dobiju udarce, ali su ih njihovi roditelji zaslužili.
Dva loša obale Miloša.
Djeca siju prosu, al’ ne nose k nosu.
Devete pedi omelo, a desete izgertalo.
Docekat de maca, na potoku, vrabca.
Dobra gosta i dan dosta.
Dojdoše divji, pa izteraše pitome.
Dok se covjek sam ne osramoti, ne može ga nitko osramotiti.
Danas covjek, sjutra crna zemlja.
Dok smo, neka smo, kad umremo, da se spominjemo.
Dobrota je najvede blago
Domadi je dim jasniji od tudega plamena
Drug drugu ogledalo.
Dok je covjek zdrav i voda mu je slatka.
Dojt de sunce i pred naša vrata.

Faljene jagode netrebaju sepeta.
Frižak kao doljni žervanj.

Gdje ima dima ima i vatre.
Gdje ima smijeha bude i placa
Gdje je stida, tu je i poštenja
Gdje ima ljubavi, nijedno zlo ne šteti.
Gdje nema ljubavi, nijedno dobro ne koristi.
Gdje koga svrbi, ondje se i oceše
Grijeh ne ulazi na usta, nego izlazi.
Gdje brat bratu ruku pruži, ondi rod netuži
Gde su same strasti, ništ’ nemore hrasti
Gleda ko tele u nova vrata.
Gdje se stariji ne slušaju tu nema Božjeg blagoslova
Grjehota i sramota najbliže su susjede, cuvaj se prve, pa se ne boj druge
Gospodski je obedati, a paurski deržati

Herdja se za zlato neprima.
Herdjavoj ptici i perje smeta.
Hoda kao pas bez gose.
Hode kao rakova vojska.
Hodi kao muha bez glave.

I nad popom ima popadija.
Ispeci pa reci.
Iver ne pada daleko od klade.
I čorava kokoš, zrno nade!
I Boga bi privario da more.
Imaš neznaš,izgubiš poznaš.
I palikudi de kuda izgorjeti.
Imam djecu, imam svoja krila.
I brojene ovce kurjak kolje, a kamo li nebrojene.
Ide ko pčela na brus.
Igra medo u komšiluku, dojt de i na naša vrata!
I mi smo kolo vodili i barjak nosili!
I moja bi majka znala pitu pedi!
Istinu traži, pravicu važi
Išla bi baba u Rim da imade s cim
Izbirac je slab pogadac
Iz oka iz boka.

Jabuka ne pada daleko od stabla.
Jedna lasta ne cini proljede
Jutro je pametnije od veceri
Jedna šugava ovca,sve stado ošugavi
Jezik nema kosti ali može bosti
Jedan je poturica gorji, nego sto Turakah.
Jedna šteta, sto grehah.
Jadan je onaj, koji nema dijela od Boga.
Jedno drobi drugo kuša.

Kapa glavu pokriva, cipela je cuva!
Kad celjad nije bijesna, ni kuda nije tijesna
Kad macka ode, miševi kolo vode
Kad na vrbi rodi grožde
Kakav otac, takav sin.
Kak pri jelu, tak pri djelu.
Kako došlo, tako prošlo
Krv nije voda.
Kud svi Turci tu i doravi Mujo.
Ko vina vecera, vode ruca
Ko s davlom tikve sadi o glavu mu se razbijaju
Ko liti laduje, zimi gladuje.
Ko je dužan i na Božid je tužan.
Kalandora vodna, godina rodna.
Ko muci dva uci
Ko de kome, ako ne svoj svome.
Kleveta je rana koja uvijek ostavlja brazgotinu.
Knjigama mrtvih uvijek uce žive
Ko sije vjetar, žanje oluju
Kako radiš tako deš i završit
Krije se ko zmija noge.
Komu nije za slogu, taj je proti Bogu.
Kad mator pas laje, treba gledat šta je
Kad psa ubiješ, zavudi ga i za plot
Kad vol barice, na glavu si sam zemlju baca.
Kad vile dojdu k ocima, Il’ vile pud, il’ oci skocit
Kakvi gost onaka cast
Kako tko drobi, onako de i kušat.
Kakvi sam da sam, težko onom ciji sam
Kersti vuka, a vuk u goru.
Kertina izpod zemlje hodi, pak joj že opet trag nahodi
Kesi zube ko lisica na šipak
Ko pokraj pseta legne naplazi se buhah.
Ko se ovcom ucini kurjaci ga pojedu.
Ko rukama med meša, onaj prste oblizuje
Ko svašto za zlo prima, on za družtvo nije
Ko za tudjora vunom pojde, sam ostrižen kudi dojde
Koga Bog cuva, onog top negruva
Koji istinu gudi, s gudalom ga po perstih biju.
Koji me je lani bio, ni danas mi nije mio.
Koji neljubi svoga brata, onog tudja biju vrata.
Koji svojoj kapi dobra nemisli, kako de drugom dobar biti
Koji tudje kraste vredja, svoje povredjuje.
Koji uzme ženu rad blaga, nameri se na vraga.
Kola nemazana škripe
Koliko ljudih, toliko dudih
Komu nije svetovati, onom nije ni pomodi
Kad Bog daje, ne pita, ciji si sin
Kovac zato klešte ima, da ruke neopece
Kud de iver od panja?
Kud djavo nemože , tamo babu šalje
Kud puklo da puklo.
Kuga nije u Sremu, neg u našem tremu
Kume, neuzdaj se u me, nego u se i u svoje kljuse.
Kurjaku u tor put pokazivati.
Ko uci, znade. Ko krade, imade.

Lonac ide na vodu dok se ne razbije.
Lakome su oci pri pogaci.
Lanjskog se snega nije bojati.
Lasno je delava ošišat
Lasno je u džepu caru figu pružat
Lisica je lukava, al’ joj se ipak kože prodaju
Lovac da uvijek ulovi, zvao bi se nosac
Lukavi je prijatelj gorji od neprijatelja.
Lijepo je doneke, dobro dovijeke.
Lijen covjek gotova svoja nesreda .
Ljubav je puna jeda i meda.

Mi o vuku, a vuk na vrata.
Motati se kao macka oko vrude kaše
Majka kčerku kara snasi prigovara
Malen loncid friško pokipi
Mari Mara za pudara, kad se grozdja nazobala.
Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba.
Mlad može, a star mora.
Mucno se je kadiom nazvati.
Mila majcice, bijela crkvice!
Mekano je krilo materino.
Majka rodila, majka lijecila.
Majka bila, majka mila.
Majka: puna su, usta.
Mrav i pcela uce, kako se tece.
Mudroj glavi jedno oko dosta.

Narod bez bajke, dijete bez majke.
Na muci se poznaju junaci.
Nadi iglu u plastu sijena
Navika je dobar sluga, ali loš gospodar
Ne laje pas zbog sela.
Ne maljaj vraga na zid.
Ne možeš imati i ovce i novce
Ne kupuj macka u vredi
Ne stavljaj sva jaja u jednu košaru
Ne trci pred rudo
Nede grom u koprive
Nema kruha bez motike.
Nesreda nikad ne dolazi sama.
Ne traži kruh nad pogacom
Ni luk jeo, ni luk mirisao.
Nije zlato sve što sja
Nikad ne reci nikad.
Novac kvari ljude.
Novac se na novac lijepi.
Ne bleji ovan za janjetom.
Ne boj se duke koji laje, nego onoga koji reži.
Ne treba raditi kao ostali, nego kao oni koji rade ispravno.
Niko nije siromašan da se ne bi obogatio nekom vrlinom
Ni mrava ne bi zgazio.
Nije se rodio ko bi svakom ugodio.
Nagraiso, kao djavo na veliki petak.
Na jedanput se nesazidje grad.
Na kurjaka vika, a lisica živad kolje
Na psu rana, na psu i zarasla.
Napali, kao na belu vranu.
Našla šljuka perdavca
Na onu se vodku nebacaj, s koje samo vode pada
Nebudi svačija metla.
Necerkni magarce dok trava nenikne.
Nema žita bez kukolja.
Nema zanata bez alata.
Nek se znade cija je kuda masna.
Nema jila, bez dila.
Nemoj biti ljuta da nebudeš žuta, vede budi dobra da ne budeš modra.
Nezazvanom gosti mesto za vrati.
Nepusti kusonje na valov.
Nema otcevine bez kercevine.
Ni Bogu kolača, ni caru araca.
Nije leta bez Gjurgjeva dana, niti brata dok nerodi majka.
Nije plemena bez slavna imena.
Nije se još rodio, koji bi svakom ugodio
Nit budi med , da te jedu, nit jed da te predu.
Nit gudi, nit gudila traži.
Nije svaki dan Božič.
Nit mi je rod nit pomozi bog.
Ni u tikvi suda, ni u svakom druga.
Nova metla dobro mete.
Nema čovjeka od koga ne bismo mogli nešto nauciti.
Ne čini sve što možeš činiti, nego samo što je pravo, pak se nedeš pokajati.
Ne rugaj se onomu, koga valja požaliti.
Ne niči gdje te ne siju .
Ništa se sa zdravljem pomiješalo nije.
Nije nikakva majstorija medu dobrima dobar biti.
Naš zavicaj, naš obicaj.
Ne stani siroti na skut, ne deš sebi na sredu.
Ni krvniku, Bože, ne daj.
Ništa se s obrazom nije izmiješalo.
Novo sito i na klinu visi.

O mrtvima samo najbolje.
Odijelo ne čini covjeka.
Odijelo ne čini covjeka, ali zato čini gospodina
Od rakije kuda poskakuje, a od vina kuda, nije mirna.
Od inata ni gorjeg zanata.
Običaji od starine štit su jaki domovine
Od budale stoji niže, koji tud ju kudu diže
Od dutenja glava neboli
Od jalove krave mleko tražiti.
Od kud se je nadat da sunce grije, odonud led bije.
Od magarca nestvori konja.
Od pruta biva hrast.
Od sve kradje na Božid ni mesa.
Oj nevero nigde te nebilo!
Od čovjeka se ništa nije otelo.
Okolo kere, pa na mala vrata!
Od Boga sve dobro pocinje.
Od recena do stvorena kao od lista do korijena.
Oblači toplo, jedi malo, s mjerom pij, ako hočeš dugo da živiš.

Papir trpi sve.
Pas koji laje, ne grize.
Po jutru se dan poznaje.
Počlisti prvo pred svojim vratima
Pomozi si sam, pa de ti i Bog pomodi
Pomozi sirotu na svoju sramotu.
Poslije kiše dolazi sunce.
Poslije kiše ne treba kabanica.
Pošalji lopova da uhvati lopova.
Prodati rog pod svijedu.
Prvo skoči pa reci: “hop”!
Poklonjenom se konju ne gleda u zube.
Prije nego nešto upoznaš, nemoj ni hvaliti ni kuditi
Pala muha na medveda.
Pas spade s bervi , da je bervi lašnje.
Pobledio ko slepacka tikvica.
Podaj rukama , traži nogama.
Pokraj suhog derveta i sirovo izgori.
Posle boja s kopljem u ternje.
Posvirat, pa i za pojas zatad
Prag je kudni najveda planina.
Prazne se puške i dva boje
Prije zore nema sunca.
Pusti macu pod policu, ona de i na policu
Pruži, dohvatit deš
Postrada s nerada.
Poštenje življenje, bez poštenja bez života.
Pošteno ime ne gine;poštenjak vjekovnjak.
Prokleta njiva, na kojoj klas ne ostaje.
Ptica izvan jata lasno pogine.
Poštuj brata starijega, i tebe če tvoji mladi
Posluh je otac krepostima, a neposluh svim zločinima.
Pokornu glavu sablja ne siječe.
Pusti koku u jarak ova de i na slog.

Ruka ruku mije.
Ruke možeš oprat, obraz nikako.
Rad i stisnut i izpustit.
Rani sirotu na svoju sramotu.
Ražanj se pravi, a zec u šumi
Razumije se kao magarac u kantar.
Rugao se lonac kotlu.
Radiši Bog pomaže.
Radi, kao da dež sto godina živjeti, a moli se Bogu, kao da deš sjutra umrijeti.
Ruka ruku pere, a obraz obedve.

Sit gladnom ne vjeruje.
Slika govori više nego tisudu rijeci.
Svakog gosta tri dana dosta.
Sve je dobro što se dobro svrši
Sve se vrada, sve se plada.
Sve što je dobro kratko traje.
Svi putovi vode u Rim.
Svjetlo je uvijek na kraju tunela.
Strpljen – spašen
Srida te gleda, nesrida ti ne da!
Stoji mu ko magaretu sedlo.
Sad su jaja starija nego kokoši
Sila Boga nemoli.
Sloga od Boga, nesloga od zloga.
Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari.
Sloga jači, nesklad tlači.
Sperdala se sova senici, a svoju glavu u sušanj turila.
Skerban spravlja sede vlasi, pokojom se ludjak pase.
Svaka baka pod svoj koto puše.
Svaka je kvocka na svom gnjezdu jaka.
Svaka ptica svomu jatu ide.
Svagdje je dobro al’ kod kude najbolje.
Svaka krava svoje tele liže.
Svaka sila za vremena.
Svoja kuda, svoja volja, za svakog je ponajbolja.
Svud je podi, al’ je kudi dodi
S konja na magarca.
Svakomu je Bog hrane ostavio.
S milim Bogom sve se može.
Svi smo u Božjoj ruci.
Svija muka kude ne obara, tuda muka gotovo rasulo.
Sve podaj, a covještva ne daj.
Sve za obraz, obraza ni za što.
Sirotinjska suza lemeš probija
Svoj svojega nad jamu vodi, ali opet ne de u jamu da ga turi
Skladna brada nove dvore grade, a neskladna i stare razgraduju
Saka hiža ima križa, a negdo celu cirkvu
Svakomu svoja majka mila.
Šilo za ognjilo.

Što bi gori sad je doli, a što bi doli sad je gori.
Što možeš danas, ne ostavljaj za sutra.
Što se babi htilo, to se babi snilo.
Što više, to bolje.
Što trijezan misli, pijan govori.
Što više žrtvuješ svoje ja, to je tvoja ljubav jaca i istinitija.
Što je pravo i Bogu je drago.
Što bi valjalo da volovi ricu, to jarmovi škripe.
Štogod ljubav, sloga stvori, to se nikad nerazori.
Što je dikla navikla, ko neva je obikla.
Što je sada naopako, bit de nig’da sve jednako.
Što je pravo i Bogu je drago.
Što hasni otcu otcem biti, ako majka sve prebiti.
Što tko miluje, ono mu je i drago.
Štogod nosiš prti, a što jedeš drobi.
Što kuc, to muc.

Teško žabu u vodu natjerati.
Tiha voda brege dere.
Tko kupuje što mu ne treba, prodavat de što mu treba.
Tko ne riskira, ne profitira.
Tko pita, ne skita.
Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada.
Tko prvi, njegova djevojka.
Tko rano rani, dvije srede grabi.
Tko se zadnji smije, najslade se smije.
Tko umije, njemu dvije.
Tresla se brda, rodio se miš.
Tko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagrije.
Tko dobro cini bolje doceka.
Težko toru, oko koga psi nelaju.
Težko svakom bez svojega.
Terajud lisice iztera kurjaka.
Tko de svem svetu pogacu namesit?
Tko mnogo patio dosta je zapamtio.
Tko na mesec laje, izpast de mu zubi.
Tko nederži brata za brata, on de tudjina za gospodara.
Tko nije zafalan na orahu nije ni na tovaru.
Tko nije za sebe, nije ni za drugog.
Tko se smije u petak, place u nedelju.
Tko svoje odbacuje, nije ni tudeg vrijedan.
Tko proti vetru pljuje, popljuvat de se.
Tko zna bolje široko mu polje.
Traži kruva, nad pogacom.
Tude ne diraj, a svoje cuvaj.
Tko svoga sluša, teško njemu, a tko nikoga ne sluša, još teže mu.
Tko se sa zlijem druži, on se vazda tuži.
Tko je dobar junak? Dosta ljudi: dobar junak.
Teško drugu bez druga, a slavuju bez luga.
Teško svuda svomu bez svojega.
Tko se tudemu zlu veseli, neka se svomu nada.
Teško tome, tko sve svoje uživa.
Tko dobro cini, ne de se dovijeka kajati.
Tko ništa ne cini, zlo cini.
Tko radi, izradi;koji se muci, taj i izmuci.
Tko se hvali, sam se kvari, tko se tuži, sam se ruži.
Tko Bogu služi, ima dobra gospodara.
Teško onom, tko se sam savjetuje.
Tajnu cuvaj za se, najbolje je.
Tri žene jedna guska, citav vašar.

U laži su kratke noge.
U nevolji se poznaje prijatelj.
U postolareve žene poderane su cipele.
U strahu su velike oči.
Umiljato janje dvije majke siše.
Uzdaj se u se i u svoje kljuse.
U zdravom tijelu zdrav duh.
U sita oca poprdljiva dica.
U cigajnke cera obraz, al’ je puna torba.
Udala se moma, da je nije doma.
Udri zlo da je gorje.
U kakvo se kolo dojde, onako se mora igrat.
U tudoj je ruci uvijek veči komad
U velikoj vodi hvata se velika riba.
U Boga su pune ruke.
U ratara crne ruke, a bijela pogaca.
U tudemu nije nigda svoga.
U mladega pogovora nema.
Vrijeme je novac.
Vuk dlaku mijenja, ali duh nikada.
Više se ljudi udavilo u caši nego u moru.
Veselo scrce i kudelju prede.
Vidla baba muhu na tornu, a torna ne vidla.
Vidla žaba gde se konji kuju, digla nogu da i nju podkuju.
Vrana vrani nede oci izgrebsti.
Vrag bi i glavu skinuo, al’ Bog ni vlasi neda.
Vrijeme rani, al’ i ljedi.
Više ociju više vidi, više ruku više uradi.
Vo se veže za rogove, a covjek za jezik.
Vjeran je drug najbolji brat.
Više je ljudi pomrlo od jela i od pida, nego od gladi i od žedi.
Više vrijede dva prsta obraza, nego citav svijet.
Vuci po poruci mesa nejedu.

Zato što si bez tudih mana, ne misli da si bez mana.
Zabrinuo se kao da su mu lade potonule.
Zaklao se bez noža.
Zapleo se kao pile u kucine.
Zaklela se zemlja raju, da se svake tajne znaju.
Zapovjedih psu, a pas repu, rep dlaki, a dlaka zaplaka.
Zrno do zrna pogaca, kamen do kamena palača.
Zlato se u vatri kuša, a covjek u nesredi.
Za ono malo zemlje vade jedni drugima oci, a bit de nam je svima danas sutra puna usta.
Zbog sirota sunce grije.
Zvonit neznam a prestati nesmijem.

Željezo se kuje dok je vruče.
Žuri polako.
Žalost i tuga, otrovna kuga.
Žalostno pseto ko se za rep dade falat.
Žedna preko vode prevesti.
Žensko je ljeto po Petrovu.